Nešto o Meni
Ja kad pokusavam pisati o skoli izgubim glas, jer jednostavno nemam tema za razgovor.
Ali onda, kad sam videl da imamo tak dobre učitelje moral sam prihvatiti činjenicu da idem u skolu.
Sve je počelo jednog rujanskog dana prije skoro 8 godina:
bio sam nov u toj veelikoj ustanovi. s 800 i nešto djece koja su tumarala velikim i visokim hodnicima.
U početku nisam imao niti jednog prijatelja u školi , osim Javora. Njeaga sam upoznao kada sam išao u berbu kod njegovog dede. On je jako dobar prijatelj, čak i sada nakon 7 i pol godina. Moji ostali prijatelji nizali su se redom, kako su godine prolazile, ali isto tako i neprijatelji. Ali kako sam ranije spomenuo imao sam i podosta neprijatelja.Mrzim bikere, vi ne.
Pa mislim, gdje je smisao u tom hobiju kad si u njemu možeš polomiti sve kosti i ostati daživotni invalid.
Menni je jedan tip jenput rekel ovak:"Ja bum zaradil milijune s skakanjem, dropanjem i što ja znam čega još tu nema, pa kaj onda ak bum si potrgal kosti, ja bum milijunas i tak bum sretan, makar ko i invalid."
Kaj vi morete reći na taj citat, taj tip je idiot, al kaje još gore on je jedno vreme bil jaako dobar prijatelj z menom, al je napustil moje povjerenje kad je dal jednom dečku kišobran da me izmlati.Ja svim svojim prijateljima preveć vjerujem i tu je moja greška. I zato sam u emotivnoj krizi kad me jedan prijatelj napusti. Glupo od mene kaj ne.
No dobro, uostalom život teče daljei moramo učiti na svojim greškama. Ja svakako hoću, ne bojte se. Probal bum više nikad preveć vjerovati svom prijatelju, jer ako me jos samo jedan napusti, ja bum doživel"emotional breakout" . Bye
|